Poštujuci staro pravilo da ne treba mijenjati tim koji pobjedjuje, poslednju sedmicu septembra odlucili provesti na Plivi, i tako, na njenim obalama završiti ovogodišnju sezonu mušicarenja. A ko sacinjava tim koji pobjedjuje? Veteran mušicarenja sa jedinstvenim stilom rolinga iz sjedeceg položaja - Ljubiša njegov prijatelj, gost Ivan, a Miki i ja smo po starom dobrom obicaju nekoliko dana uoci njihovog dolaska podigli šatore u selu Pljeva. Kao pravi domacini docekasmo Ljubišu i Ivana mirišljavom rakijom od crne kruške. A imali smo i cemu nazdraviti.

Vrijeme je bilo idealno za ribolov jer su vrucine malo popustile. Vjetar je tek sitno mrješkao površinu vode i išao nam je na ruku pušuci uzvodno. Oko nas se prosipala difuzna svjetlost jer su suncevi zraci raspršivani kroz mnoštvo oblaka. U maloj, ali odabranoj, ekipi nakupilo se tih dana mnogo volje i energije.

Lagano, nogu pred nogu, krenusmo nizvodno, desnom obalom plive. Neopisiv je osmijeh koji tek što titra na Ivanovom licu dok se približavamo regionu "crnih vitezova". Pejsaže novosadske stepe zamjenio je prizorima raja i uživa u svakom trenutku. Možda ce mu najveci problem gdje u ovoj sveopštoj ljepoti prvi put zabaciti, jer ovo je Ivanov prvi izlet u magicni svijet mušicarenja. Vec mu je pedeseta i tješi se onim "bolje ikad nego nikad!" Stigosmo u region lipljana...

Prosjecna dubina rijeke je 1,5-2 m, tok je mirniji. Osim lipljana ovdje se mogu vrlo dobro loviti i potocne pastrmke, prave umjetnice u kamufliranju medju nitima vodene trave. Temperatura vode, i u vodenom površinskom filmu, a i u dubini, je identicna. Neka osjetnija razlika u temperaturi ovih slojeva prisutna je samo na mjestima gdje je voda sporija. Razliku u temperaturi uzrokuje i po koja pritoka, ali svojevrsni balans uvijek postoji. U toplim danima ljeta ribu valja tražiti u hladovini ispod vrbaka, ili na mahovini u travi, jer se riba upravo tu najcešce zadržava i hrani.

Mušicari dobro znaju da je vodeni tok uvijek brži u gornjim slojevima. Uzimajuci u obzir tu cinjenicu, treba prilagoditi ili odabrati najbolju strategiju lova i odluciti kojom mušicom loviti. U potrazi za hranom ribe biraju busije upravo pri dnu, gdje je manje izražen tok vode, zaklonjene iza sedri obraslih mahovinom i u udubljenjima na dnu. Oko takvih mjesta stvara se i turbulencija vode koja nosi hranu, pa su to svojevrsni rijecni"špajzevi". Na granici glavnog toka i mirnijih dijelova manje ribe izuzetno rijetko borave jer su preslabe da se izbore sa vodenom strujom. Medjutim, nimfama takve zone baš odgovaraju, pogotovo u nocnim satima. Tada se one najcešce samo puste niz tok i tako mjenjaju mjesto. To je glavni razlog što se na takvim pozicijama riba lovi uglavnom vještackim nimfama. Ni lipljan ni potocara ne odricu se takvog deserta!

Iskustvo i znanje mušicara odlucujuci su kod odabira otežanja sa kojim ce se loviti. Za muhe je put od dna do površine vode veoma opasna avantura, najcešce put smrti. Puno nimfi, kada ih zahvati struja i uskovitla ih, nemaju više dovoljno snage da sigurnost potraže ponovo na dnu. Takve iscrpljene nimfe voda nosi u srednjem sloju,gdje one postaju lak plijen. Iskonski nagon za samoodržanjem vrste tjera stotine hiljada nimfi u sigurnu smrt. Svi u vodi rodjeni insekti (sem kamenjarki i sedževa) moraju u toj fazi života da se sa dna upute ka površini. To je jedan kratak, ali veoma opasan put!

Cim se jedna odredjena vrsta muha sprema za ovaj put, sprema se i riba, koja tada vrlo selektivno lovi upravo tu vrstu muha. Lov se najcešce odvija u srednjem sloju vode. Plivski lipljani i pastrmke vrlo su probirljivi i to zna biti prava mora za mušicare. Osim odabira muhe neophodno je dobro procijeniti u kom periodu je ona iscrpla svoju ubitacnost i kada je zamijeniti. Treba istrajavati u isprobavanju muha razlicitih tonova i velicina, upravo u tom srednjem sloju vode.

Slijedi faza kada treba loviti u površinskom sloju, jer sve je više muha koje uspjevaju da do njega dopru podižuci za sobom i ribe. Površinski vodeni film je prakticno poslednja zamka za ovu vrstu vodenih insekata.

Podsetimo se malo fizike: površinski napon tecnosti dijeluje kao magnet za ta krhka bica nedozvoljavajuci da se tek tako vinu u vazduh. Ono što je smrtni zagrljaj za veliki broj pravih nimfi tj. muha, za njihove vjestacke imitacije je život, jer upravo taj tanak površinski film ne dozvoljava da imitacija tone pojacavajuci tako njenu uvjerljivost. Prirodna selekcija je nemilosrdna, samo najsnažnije nimfe uspijevaju da se vinu u vazduh i obezbjede produženje vrste. Mnogobrojne nimfe koje vodeni tok nosi u površinskom filmu, posle izvesnog vremena bi skupile dovoljno snage da nije riba. Površina vode je njihov drugi "špajz". To je opet glavobolja za ribolovca jer i lipljani i pastrmke tada postaju izuzetno selektivni. U isto vrijeme na površini vode plivaju nimfe razlicitih vrsta a ribe se, ko zna iz kojih razloga, skoro iskljucivo opredjeljuju samo za jednu i da stvar bude još gora, ribe znaju tu vrstu nimfe uzimati u srednjem sloju, ili na površini. Promašena muha je - poraz na vodi! Pravi odabir bi tada mogao biti "gold - kopf" nimfa, jedna od najuspjenšnijih muha, i to za lov ispod površine vode.

Medjutim univerzalna "gold - kopf" nimfa ne postoji! Postoji mnogo tipova ove vrste vjestacke mušice i generalno bi se svi oni mogli podeliti na klasicne i moderne. I jedni i drugi su vrlo efikasni i to je najbitinije.

Kada je u pitanju ribolov na krajiškim vodama sve nedoumice rješava Jovan Petrovic, ali ako nemate priliku da ga sretnete, najbolje je osloniti se na iskustva domorodaca, jer sve su to muhe tog podneblja,tj. imitacija specificnih formi i naziva.
Ljubiša je zabacivao nimfu koja je kreacija velikog majstora i našeg ucitelja gospodina Rudolfa Grgica. On je živa ribolovacka enciklopedija, covijek koji od 365 dana godišnje provede na vodi -360! Poslednjeg dana našeg boravka na Plivi, 30. septebra, Ljubiša je upravo na tu kreaciju ulovio lipljena od 52. cm! Nisam pristalica da se ribolovacki doživljaj opisuje ciframa, ali neka se zna. Našeg prijetelja Ivana su pastrmke sa plive verovatno iznervirale, ali su pojedine upravo taj svoj nestašluk platile glavom. Na njihovu srecu u poslednjem trenutku bi spale sa udice. Za desetinku sekunde su bile brže od ribolovca, ali on ce im, rece, vec sledece sezone objaviti rat!

Miki i ja smo na naše najvece zadovoljstvo i ovog puta pomjerili granicu snova - lovili smo primjerke od preko pola metra. Fotografije govore više od brojki. Na rastanku s Plivom dali smo zavijet, da cemo od nje još dugo uciti...