|
Nazad na reportaže
Una kod Martinbroda
INFUZIJA ŽIVOTA
U bespuću gdje slavuj veselo pjeva, gdje šumski potoci veselo žubore I gdje se sve magično slijeva u jedno, bio je čovjek… Moj prethodnik I učitelj, pravi svetac, koji je vjerovao u rijeku I niušta drugo. Tu sam prvi put čuo glas kojim mi se rijeka obraćala, od nje ucio, ona me vaspitavala I prosvjecivala.Za njega je rijeka bila Bog,a ja sam tokom godina naucio da volim svijet, a da ga pustim onakvog kakav jeste.
Da ga volim I da mu pripadnem.
I ko ce hodati sutra obalom necujnih rijeka ako one izgube dušu?Šarm Martinbroda I prizori Štrbackog buka vracaju mi u besanim nocima dugo željeni san…
Možda sam jedan jedini put u životu ljubio prirodu onako kako ona to zaslužuje, a kako meni dolikuje. I bili smo u zelenilu.Ja I vrijeme.Nepokolebivo sretni.
Ta ljubav zvukova koji nemaju tijela svijeta, bajki samoce, iz kojih ponekad sine cežnja da se bude još bliže izvoru, krilu, duši I da se napusti sva ta ljepota.Da se nestane poput svjedoka.
Na ovom mjestu savršene harmonije prirode I ljudi, sve djeluje imaginarno.Tu sam naucio da je covjekovo najvece bogatstvo zdrav san I jedino što ocekujem je ljepota godišnjih doba u njihovoj vjecitoj mijeni.
Upravo sam tu, kao petnaestogodišnjak , po prvi put u životu obrisao prašinu sumnji sa prošlosti I obukao nove snove, novu ljubav da bi me prepoznali.Nisam imao vremena da svijet pogledam ocima obicnog covjeka vec su me zanijeli ekstaza emocija I let ptica.
Mislio sam de ce vrijeme izbrisati snove, oduzeti sjecanje, da ce crveni makovi procvjetati.Mislio sam da ce citav svijet postati zaborav- I upravo se to desilo! Jedan covjek…jedna rijeka…jedan štap…I jedna muha! Infuzija života.
Ovdje se tokom ljetnih dana dešavaju cuda.Cijelim tokom Une nebrojeni rojevi muha krecu na svadbeni pir.Samo u to jedno vece
one izvode svoj ples na površini vode.Lepršaju jednodnevke kao bijeli oblak, da bi vec sljedeceg jutra nestale.Njihova mrtva tijela prekrivaju površinu rijeke I voda ih odnosi…One su dokaz da covjek ne mora dugo da živi kako bi postao poznata licnost.Njihova pojava I nestanak samo su primjer vjecnog radjanja I išcezavanja.
Ali život jednodnevne muhe I nije tako kratak.Veliki dio njega odvija se skriven u tamnim dijelovima rijecnog dna.Tu,u fino satkanoj košuljici, provode mjesece I mjesece prije nego što na rijeku padne ljetnje vece u kojem ce zablistati u novom ruhu.Njihova košuljica popuca na šavovima oslobadjajuci nježna krila.Mušica jednodnevka spremna je za svadbeni ples kojimse završava njen život.
U ljubavnom zagrljaju padaju na tlo...
Padajuci obavljaju cin sparivanja.Bremenita ženka sada traži sigurno mjesto za polaganje jajašaca.Njen partner umire poslije ljubavnog cina,dok se ona još grcevito bori za produženje vrste.U smjeni noci I dana, sa prvim traccima jutarnjeg sunca vec su milioni jajašaca sljepljena za dno rijeke.Izmoždena, ženka lagano tone ka dnu I umire…
U svijetu samo satkanom od finog pijeska,opalog lišca I kamenja, u kupicama prikrivenim medj kamenjem na dnu rijeke tece život tulara.Te famozne kucice su njihova zaštita , njihov dom.Cuvaju ih od grabežljivaca.Na mjestima sa mirnijim tokom, za izgradnju svojih kucica, koriste lakše materijale,a u bržem toku ih otežavaju kamencicima , pažljivo ih sljepljujuci sa strane tako da im kucice budu idealno izbalansirane.Na finom ispranom kamenju,tulari, poput pauka,pletu mrežu od svog sekreta, u koju hvataju plankton I dijelice algi kojim se hrane.Svoje kretnje svode na minimum - kako bi ostali neopaženi - jer opasnost vreba sa svih strana.I tako do novog ljeta , do kraja novog zacaranog kruga radjanja I nestajanja, kada ce im kroz raspuklu košuljicu iznici krhka krila, upijajuci energiju sunca.Radjaju se nove vrste insekata - sedževi, majske muhe….
U cemu se krije draž ribolova na ovoj rijeci?Mnogo je momenata kada riba ne dolazi do mušice . To je vrijeme nimfi, kada mušica treba da dodje do ribe.
Riba se podiže sa dna rijeke samo onda kada dio podvodnog svijeta konacno krene ka površini vode.Skoro 80-90 % hrane ribe uzimaju ispod površine vode jer im je to najzgodnije.Stoga je upravo nimfom moguce loviti kapitalnu ribu u uslovima kada je pred njom "švedski sto". Mnogo je mušicara koji smatraju da je lov nimfom mnogo zahtjevniji od lova površinskim mušicama.Vodjenje muhe I ugriz ribe gotovo su nevidljivi, I ribolovac mora da razvije šesto culo kako bi naslutio pravi momenat za kontru.Tek tada ce moci da postigne dobre ulove I na ovako divljim vodama.
Mnogi od nas treba da nauce da pored stupova dima, što sukljanju iz fabrickih dimnjaka , vide I oblake koji plove nebom,da pored neonskih reklama vide I svjetlo mjeseca.Da pored gigantskih gradjevina od celika , stakla I betona, vide I livade,šume I jezera.
Da pored sve te snage vide I dožive - da osjete ljepotu - taj skriveni baršun kojeg priroda u sebi krije.
tekst I foto: Jan Janković
|